Godina izlaska: 2010
Režija: Stevan Aleksić
Scenario: Stevan Aleksić
Glumci: Stevan Aleksić, Marija Stojiljković, Mina Petrović, Kristina Karanović, Đina Petrović
Taman kada sam izlizao sve moguće VHS-ove i rasparao od gledanja DVD-ove borilačkih filmova što sam imao u kući, lagano paničareći kako ću nadoknaditi svoju dnevnu dozu filmskog batinanja, kada mi na vrata stiže eliksir u obliku DVD-a ‘Mina djina i Kristina’ (nije DVD sam došao na vrata, poštar ga donio:P), kratkometražne šore Stevana Alaksića aka Majstora Van Alexa, s kojim sam skoro imao zadovoljstvo da popričam na stranicama ovog bloga.
Eh, sad, o čemu se ovdje radi? Čim sam upalio film odmah mi je zapalo za oko kultna uvodna špica Grindhouse releasinga (ko ne zna šta je to, nek pročita ovdje http://en.wikipedia.org/wiki/Grindhouse_Releasing), poslje čega bi mi, i da nisam prije gledao trailer znao na kakvom sam terenu. Naravno, odmah poslje špice sljede fake traileri (nadam se da ipak neće biti fake i da će biti realizovani🙂) u najboljoj grindhouse maniri, za jedan kung fu (nikad dosta old school šore🙂) film i jedan horror (poslje šore, krv za odmor:D), naravno, odrađeni u pravoj 70's/80's atmosferi, sa sve ispranom slikom i prigodnom muzikom. E sad, pošto ovo dođe kao kondicioni trening pred utakmicu, da pređemo na pravu stvar, a to je film ‘Mina Đina i Kristina’.
Osveta je opaka stvar. Osveta je također i glavna tema ovog kratkog filma, o tri djevojke, čuvarice Grimiznog srca, koje poslje ubistva učitelja žele pronaći ubicu, Crnu Anđelu. Problem je što Crna Anđela također traži njih da bi im preotela Grimizno srce. Neka borba počne!
Kako u tri riječi opisati film ‘Mina, Đina i Kristina’? Tarantino, Tarantino i Tarantino. Što uopšte nije loše. Kada je 90-ih naš omiljeni filmski štreber krenuo sa svojom retromanijom, nakrcavajući svoje filmove posvetama (neki bi rekli krađama, ali njih ne računam🙂), mnogi su režiseri krenuli njegovim stopama, tako da smo zadnjih godina pretrpani filmovima koji kao da su izašli iz nekog drugog, puno ljepšeg i puno zabavnijeg doba. Među njima su se također nalazili i mladi filmaši bez novca, ali s golemom količinom ljubavi prema filmu i entuzijazma, pa tako na youtubeu možemo naći stotine i stotine parodija, hommagea i retro filmova. Tu dolazimo i do našeg Stevana Aleksića, provjerenog ljubitelja dobre ekranske tučnjave i uopšteno filmskih osamdesetih, i do njegovog filma. Znači, kao što je i očekivano, film je krcat posvetama, odmah pri gledanju padaju na pamet klasici poput ‘Revenge of the ninja’ ili ‘Enter the ninja’, pa čak i Ninđa Kornjače u ultrazabavnoj sceni dodjele Grimiznog srca, i naravno stari dobri HK Kung fu filmovi, kao što je i ‘Secret ninja , roaring tiger’ čiji je isječak i uzet i odlično uklopljen u film. Naravno ima tu i novijih posveta, poput ‘Mortal kombata’ i naravno ‘Kill Bill’, koji je vjerujem bio glavni utjecaj (girl power, girl fight, girl revenge).
U globalu, film je odličan; kao što rekoh, posvete su sjajne i dobro uklopljene u strukturu filma, gluma je iznad očekivanja (posebno bih izdvojio Mariju Stojiljković kao Crnu Andjelu, pure evil🙂), mjesta za snimanje pažljivo birana (Stevan Aleksić je inače diplomirano scenograf) i spominjanje bilo kakvih blažih nedostataka bi bilo neumjesno i ne bi moglo baciti sjenu na šarm i tu posebnu atmosferu koji krase ovakvu vrstu filmova, a koje ‘Mina, Đina i Kristina’ imaju na bacanje, a to je, bar za mene, važnije od svih vrtoglavih budžeta i glumačkih zvijezda koje mnogi režiseri imaju na raspolaganju pa ne znaju šta će s tim. Onaj ko shvata, shvata. Ko ne, nikad ni neće.
