Godina izlaska: 1974
Režija: John Carpenter
Scenario: John Carpenter, Dan O'Bannon
Glumci: Brian Narelle, Dan O'Bannon, Dre Pahich, Cal Kuniholm…
Znam da me treba biti sramota, ali ovaj film do jučer nisam gledao. Imam ga kući nekih godinu dana, al eto, uvijek se nađe neki drugi koji mi bude ‘prioritet’. Ipak, kako su ga jučer davali na HRT-u, odlučio sam da napokon bacim oko na njega.
Negdje sredinom 22. stoljeća, posada broda ‘Dark Star’ putuje svemirom sa zadatkom da uništava nestabilne planete. To rade već 20 godina, bacajući bombe (atomske?) i potpuno uništavajući zacrtane planete. Problemi se javljaju, kada, usljed mnogobrojnih kvarova, zaglavljena pametna bomba odbija da se iskljući…
John Carpenter, genijalac koji nam je do sad isporučio besmrtne hitove poput ‘Noći Vještica’, ‘Napada na policijsku stanicu 13’, ili ‘Bjega iz New Yorka’, počeo je graditi svoju filmsku karijeru ovim studentskim filmom, koji idejom, načinom realizacije a prvenstveno entuzijazmom izlazi iz okvira jeftinog školskog filma, te, prema riječima scenariste i glumca O'Dannona, ‘prestaje biti najimpresivniji studentski film svih vremena i postaje najmanje impresivan profesionalni film ikad napravljen’.
Kako je budžet bio sasvim mali (oko 55.000 dolara), ekipa filma se morala snalaziti kako je stigla. Ipak, ono što je na kraju ispalo kao rezultat, je nešto mnogo više od obične trash zajebancije, film koji savršeno funkcioniše na više razina, od parodije (odnosno hommagea na Kubrickov ‘2001 Space's Oddysey’ i ‘Dr. Strangelove’, a također i dublje ulazi u tematike ova dva filma), do fenomenoloških razgovora sa bombom (nezaboravna scena u kojoj por. Dolittle pokušava odgovoriti bombu od ekslodiranja, nešto nikad viđeno u filmu, ni prije ni poslje!), lamentacije o usamljenosti pojedinca u svemiru pa sve do mrtve zajebancije sa alienom kojeg likovi u filmu zovu ‘ispuhanim balonom’, a koji se ponaša, liči i zapravo jeste ispuhani balon (još jedna scena za pamćenje: narednik Pinback u borbi za preživljavanje u liftu, to se mora vidjeti da bi se vjerovalo!!).
Mnogima se ovaj film neće svidjeti, tu nema akcije, nepoznatih svijetova i gomile vanzemaljaca u stilu ‘Ratova zvijezda’ ili ‘Dunea’; film je zapravo jako spor, dugih kadrova i minimalnih dijaloga, ali to je i najveći adut filma, jer doprinosi sjajnoj klaustrofobičnoj atmosferi i naglašava postepeno gubljenje razuma članova posade koji, odvojeni desetljećima od ostatka svijeta, sve više i više tonu u asocijalnost i ludilo. Muzika (sam Carpenter je radio soundtrack, kao i za većinu svojih filmova) i zvukovi su također jedan od glavnih filmskih činilaca cjelokupne depresije života u svemiru, varirajući od muzičke podloge rockabilly bluesa do sumornih tonova kompjuterskog broda koji kao da imaju neki svoj ritam.
Stalno na potezu između cinične komedije i turobnog SF-a, filozofski jak koliko i arogantni zajebant, jeftin ali stilski savršen, Carpenterov ‘Dark star’ je triumf hipijevske ere koji je udario temelje mnogim kasnijim filmovima, od ‘Aliena’ pa sve do ‘Hitchhikers guide to the galaxy’ i u domeni studentskih filmova postavio do danas nedostižne standarde.
Gogi the Bastard
