INTERVJU – JURA HIŽAK

Novi intervju na bloggu. Ovog puta je riječ o autoru filma ‘Prekažnjavanje’ ( pobjednik ovogodišnjeg Afesta ) i direktor filmskog festivala Trash Festival iz Varaždina, Jura Hižak.

1. OK, mozes li za pocetak reci par rijeci o sebi?
Po struci sam fizičar, oženjen, imam prekrasnog klinca od 2 i pol kojeg sam nazvao Valter (djelomično i zbog legendarnog dijaloga Zenzi dize štat…?), pušač, preferiram pivo u odnosu na vino, proveo sam skoro dvije godine u Trstu na magisteriju i to me ponukalo da shvatim prednosti malog Varaždina. Volim EKV, Azru, Haustor, Pušenje, Partibrejkerse, TBF, Ramba, mrzim Bregovićeve trubače, volim The Cure, Depeche, Alice in Chains, Rammstein i sve što vole mladi od 30 i kusur godina. Trenutno predajem na varaždinskom Veleučilištu.

2. Mislim da mozemo otvoriti ovaj razgovor sa najrecentnijim dogadjajem, odnosno pobjedom tvog filma na Afestu. Mozes li mi reci par rijeci o samom filmu?
Prekažnjavanje je film o uništavanju zlih bankara. To je zabavan akcijski film prepun klišeja i pretjerivanja, na granici parodije. Na prvoj razini to je film o čovjeku kojeg vodi gnjev i koji ne štedi ni jednog bankara, koji ubija i portire i čuvare i uništava svaki i najmanji kotačić bankarskog sustava. Njegovi postupci su naivni i blesavi, čak suicidalni. Na drugoj razini to je film o sukobu gerile i diktatora, zatim o sukobu unutar same gerile (protagonisti gerile su neodlučni hevimetalci), to je također film o izdaji (kad Bob kaže da mu dr.Valentine može ponuditi mnogo više… također biblijski klišej- Bob je Juda). Motivacija svih likova su zlatne motorke, to je kao sveti graal, veoma tipično. Ali dublja motivacija nekih likova je nonkonformizam, možda čast, odbijanje mesa koje nije košer, to je odbijanje da se zaigra u kolu današnjih bankara-mafijaša-političara. George je čovjek koji ne želi prodati festival. Taj festival nije puki marketinški proizvod, nego ispušni ventil članova udruge Trash, to je umjetničko djelo u stalnom nastajanju, kanal za emocije, razmišljanja, ideje…

Volim razmišljati o ovom filmu kao o rock filmu, jer je zli dr.Valentine zatvorio sve rock klubove, zabranio heavy metal, i uspio uz pomoć lasera članove udruge Trash pretvoriti u zombije-bankare. Re-trashizacija likova u podrumu banke se dešava uz pomoć gitara i pjesme "Thunderstruck" od AC/DC . Dakle latentna poruka filma je da jedini spas pruža rokenrol. I da zlikovci ne vole rokenrol. Da citiram Radakovića, koji je ove godine član žirija našeg festivala: "ovu zemlju su uvijek vodili ljudi koji ne slušaju rokenrol". Ali u 21 st. naši oponenti više ne izgledaju ruralno – oni su postali otkačeni vijećnici, trgovci, bankari, malograđanski oportunisti, kotačići globalnih korporacija. Oni mogu imati gelirane irokeze, martensice ili starke, ali svejedno oni ne shvaćaju da rock predstavlja borbu i čvrsti stav…a ne traperice, akorde i rifove… Film ostavlja prostor za razmišljanje, to mi je jako drago…Ali još draže mi je da su nakon pogledanog filma ljudi veseli. Mnogi kažu da je film proročanski jer smo temu zlih bankara otvorili godinu dana prije recesije…

3. Jesil već prije imao iskustva sa snimanjem filmova?
Imao sam redateljska iskustva. Bez iskustva ne bih mogao ni započeti, a kamoli završiti takav 50-minutni film, sa trideset likova i sa tri paralelne radnje. Još u osnovnoj školi sam osnovao filmsku družinu. Bratići su imali VHS kameru pa smo počeli snimati. Ja sam bio, naravno, redatelj i scenarist. Kasnije smo Martin Keretić i ja radili na još dva filma, ali ih nikad nismo dovršili. Bijeg iz zatvora je npr. film koji se događa u Rumunjskoj, u jednom zatvoru… snimili smo početak i kraj. Fali sredina 🙂 Kad sam počeo studirati, odbacio sam redateljske snove…
Međutim nešto se desilo…Prije 5 godina smo snimili kratki film "Izdaja u Novalji". A to je bilo zaista čudno. Izrodilo se iz zezancije, na moru, bez scenarija. Željko Matkun, moja žena Daša i još jedan frend -snimali smo 12 sati, od 6 poslijepodne do 6 ujutro… Film je amaterski, fakat, ali taj film je u meni probudio davno potisnutu strast.
Odmah nakon toga smo osnovali udrugu Trash i latili se organiziranja festivala. Ali meni to nije bilo dovoljno, htio sam da snimamo. Snimili smo promotivni spot na pjesmu "Streets are inviting us" (pjesma je obrada Crvene Jabuke, mojih ruku djelo, također). To mi je bilo vatreno krštenje, u jednom danu 6 lokacija. Rekao sam-nikad više na takav način. Nakon toga smo odlučili snimati skečeve za dodjelu Zlatnih motorki. To smo svi zajedno režirali, neko više, neko manje, neko jedan skeč, neko dva skeča…stihijski. Pa sljedeće godine još ozbiljnije. Kad smo dovršili spot "Let's go out" (obrada Svi na ples, od Neki to vole vruće) jedan poznanik mi je rekao:"Ovo je najbolji hrvatski spot koji sam ikad vidio". Drugi su mi rekli da taj spot ima filmsku radnju i da bi uz dosnimljene dijaloge mogli imati film. S obzirom da smo taj spot radili 6 mjeseci, rekao sam dečkima iz udruge: "daj idemo napraviti film, kad već snimamo…Onda možemo izvaditi fragmente za dodjelu motorki na festivalu, pa ne moramo posebno snimati skečeve". Tako je krenulo…
U međuvremenu sam snimio i promo-spot za Veleučilište. Dakle, bilo je svega…

4. Druga tema o kojoj bi zelio pricati, a koja je usko povezana i sa samim filmom, je Trash film festival u Varazdinu, gdje si ti jedan od organizatora. Kako ste dosli na ideju da napravite fest?
Evo već sam u prethodnom odgovoru dosta toga objasnio…Nakon Izdaje u Novalji, počela je nova era. Sjećam se da smo bili na pivi i da smo raspravljali o tome da bi organizirali filmski festival. I netko je izvalio "Trash festival", mislim da Prosti ili Kera. To mi se dopalo, pa smo počeli…Prvo smo pokrenuli udrugu, to nam je platforma. Odlučili smo napraviti nešto kao anti-motovun, festival na kojem će sve biti glamurozno i pretjerano. Festival na kojem će amateri imati osjećaj da se nalaze na dodjeli Oskara i da su oni važni. Htjeli smo se izdvojiti iz gomile festivala- biti drugačiji. Kera je pokrenuo web stranicu, napisali smo pravilnik festivala, nagradu smo nazvali Zlatna motorka i otvorili smo natječaj za filmove.
Oko mene i Kere okupilo se desetak prijatelja…Oni su i danas kičma naše organizacije…Svako radi svoj dio posla, sve volonterski. Montažu radi Boro, festivalsku knjižicu prelama Prosti, sponzorima se bave Šipek i Žagar itd. Abo i Denac uvijek grade scenografiju, stalno nešto režu, šarafe…Filmska ekipa je zapravo preslika festivalske ekipe.

5. Kako bi opisao festival nekome ko nije cuo nikada za njega?
Već sam spomenuo sjaj i blještavilo…treba spomenuti i limuzine. Glavna zvijezda k nama uvijek dođe u limuzini ( na naš račun) . Rekao bih da je Trash Film Festival jedan zabavan festival na kojem se prikazuju blesavi filmovi uz koje se publika dobro zabavlja, a nakon projekcija, iza kina se odvijaju koncerti, revije i slično. To je jedini festival u Hrvatskoj na kojem se cijene stravični, akcijski i borilački filmovi. Naglasio bih da ne prikazujemo pretenciozne art filmove…nema onih filmova koji su "jako duboki", a niko ih ne kuži…
 
6. Koji su kriteriji za biranje filma na festivalu?
Prvi kriterij je da film bude:ili smiješan ili zanimljiv ili strašan ili strašno blesav.
Pete mogućnosti nema. Znamo da su kategorije "zanimljivo" i "strašno" subjektivne i relativne, ali cijela umjetnost je relativna. Dok gledamo pristigle filmove, pijuckamo pive. Onda neko veli "koje sranje, vadi to van". Onda neko drugi veli "Čekaj, čekaj…". Ponekad te film iznenadi tek pri kraju. Ponekad se međusobno pogledamo i znamo da film upada u selekciju.
Drugi kriterij je "trud".
Kad vidiš da je netko izgradio svemirski brod ili ima odličnu kung-fu koreografiju, onda takav film cijeniš, jer pokazuje upornost i želju i ljubav prema filmu. To se posebno ističe kod niskobudžetnih filmova. Slika i ton su loši, ali vidiš da su se autori pomučili.
Ta dva kriterija su presudna. Ipak, moram reći da smo postali malo razmaženi. Sama priča nije dovoljna. Sve češće odbijamo filmove u kojima nema osnovnih elemenata filmske režije. Neki autori se jako potrude oko svega, ali film nije dobar jer npr. u točki preokreta gledatelj ne shvaća što se desilo. Naprosto nije snimljen detalj potezanja pištolja. Ili izostane neki važan "total", pa sve postane kaotično. Ili se prekorači "rampa" pa postaneš dezorijentiran. To su fakat osnove i bilo bi dobro da mladi filmaši više pažnje posvete tome, a manje nekakvoj brzoj "guy ritchijevskoj" montaži. Ili fancy uvodnoj špici sa opakom mjuzom.

7. Sta za tebe predstavlja pojam trash u okviru filma?
Da li uopće postoji trash izvan filma? Film je jako kompleksan medij; sadrži sliku, ton, muziku, priču, glumu, scenografiju itd. Filmove je teško raditi jer ti treba dobra ekipa ljudi, treba ti tehnika, kamere, mikrofoni… Često se desi da je sama ideja filma prezahtjevna tj. sam scenarij nadilazi produkcijske uvjete. Ako to ispadne simpatično ili čak smiješno -to je trash. Pogotovo se to očituje u lošoj scenografiji, lošim kostimima, na lošim zombi-maskama, na sklepanim robotima i sl. Glupo je govoriti o visokobudžetnom trashu. Čujemo ponekad- Seagalovi filmovi su trash. E pa nisam baš siguran. Možda on sam jest trashovit, sa svojim vječito istim izrazom lica, možda je čak i scenarij budalast, ali ipak taj film nije trash. Istina, Seagal polako prerasta u trash ikonu, to se mora priznati. Vrijeme će pokazati. Možda o trashu možemo govoriti tek kad neki filmski nedostaci postanu kultni. Kad se pamte, prepričavaju, kad ih ljudi zavole… To objašnjava zašto je tek danas trash postao masovan, tek danas kad smo zasićeni savršenim kompjuterskim animacijama. Danas shvaćamo kako je nekad bilo teško snimati filmove. Gledamo te stare filmove i čudimo se. Ili se smijemo.

8. Tvoj top pet filmova i zasto?
Napravit ću listu filmova koji nisu najbolji, ali su na mene najviše utjecali. Na prvom mjestu – Indiana Jones i tragači za izgubljenim kovčegom. Lucas i Spielberg mi jako puno znače još od malena; oni su, uz Camerona i Scotta, najveći živući majstori akcije. Napravili su najbolje dječje filmove; uz njihove filmove, klinci i sami požele postati redatelji, arheolozi, istraživači….
Na drugom mjestu- Ben Hur. Nikad nitko neće ponoviti nešto slično. Čak i u današnjim produkcijskim okvirima. Taj film je pravo čudo. Ona konjska utrka koja traje pola sata, kaskaderi, tisuće statista u amfiteatru, sudaranje brodova, to je fenomenalno. A tek emocije koje taj film proizvodi. Osveta, gnjev, tragedija, prkos, upornost i pobjeda. To je film o politici koja se umiješala u prijateljstvo, među male ljude. Nisam vjernik, ali svi se mi nadamo da ćemo prebroditi bolesti i nesreće. Svi se nadamo preokretu.
Na trećem mjestu- Iskupljenje u Shawshanku. Taj film mogu gledati bilo kad i na bilo kojem jeziku. Gledao sam ga u Trstu mjesec dana nakon što sam se doselio. Morgan Freeman sinkroniziran na talijanski je jednako uvjerljiv. Opet film o upornosti. Mislim da me ta upornost opsjeda, valjda zato što sam u životu sudjelovao na dosta dugotrajnih projekata. Da bi čovjek položio ispit iz Kvantne fizike mora biti jako uporan. Umjesto ovog filma mogao sam staviti Papillon sa Steve McQuennom…ista stvar.
Četvrti film- Aliens- odnosno drugi dio iz serijala. Taj film jednostavno volim. Odlična filmska ekipa, odlična akcija. Tek sam nedavno shvatio da sam nesvjesno kopirao scenu u kojoj glavna matica repom probode Bishopa s leđa…
Peti na mojoj ljestvici je Noć vještica. Iskonski jeziv film o manijaku koji ubija bez razloga. Mislim da je to najbolji horor svih vremena. A napravljen za 25 somova dolara. Carpenteru skidam kapu do poda. Čovjek je radio i muziku, pa i tu vidim neke paralele između njega i sebe.
Zvao sam ga da dođe u Varaždin, ali nije baš bio zainteresiran…Ali nada umire posljednja, he he…
Sad kad gledam ovu listu filmova, malo sam nezadovoljan. Mislio sam ubaciti Kosu (Hair) i Groundhog day. Kum I i II, Terminatora 2 itd.

9. U ovom pitanju ti ostavljam prostor za samoreklamu i dalje planove, pa podijeli s nama ono sto ti lezi na dusi:)
Sljedeće festivalsko izdanje ćemo posvetiti borilačkom filmu, pa ćemo vjerojatno snimati kratkometražni borilački film. Tome se jako veselim. U prethodnom odgovoru sam izostavio Jackie Chana i Sho Kosugija koji su me u djetinjstvu naveli na puteve ninjutsua i kung fua… Jedno vrijeme sam stvarno bio zaluđen sa šurikenima i katanama. Ali sa dioptrijom „minus osam“ nisam baš mogao razvijati karijeru ninđe. Zato ću to ostvariti na filmu.
Jedva čekam…